Roditeljstvo koje iscrpljuje

Roditeljstvo koje iscrpljuje

Teme s kojima Vam mogu pomoći

Roditeljsko izgaranje i osećaj da više ne možete

Ispadi besa, prkos, povlačenje ili teškoće deteta u školi

Stalne borbe i konflikti u kojima se sve vrti u krug

Krivica i misao „nisam dovoljno dobra majka" ili „nisam dovoljno dobar otac"

Roditeljstvo deteta sa dijagnozom ili razvojnim teškoćama

Gubitak sebe u roditeljskoj ulozi

Partnerski odnos koji se istrošio pod teretom roditeljstva

Prepoznajete li se u ovome?

Zamišljali ste roditeljstvo drugačije. A stvarnost izgleda ovako: svako jutro počinje borbom, svako veče se završava iscrpljenošću. Vaše dete se ponaša na način koji ne razumete; besni, prkosi, povlači se, odbija. Probali ste sve: razgovore, nagrade, kazne, savete iz knjiga. Ništa ne pomaže dugo. I negde duboko raste pitanje koje boli više od svega: „Šta ne valja sa mojim detetom?“
Ovde želim da budem vrlo jasna, jer je ovo tema o kojoj se retko govori iskreno. Postoje dve različite situacije, i važno je da ih razlikujemo.

Prva: postoje deca sa realnim stanjima i teškoćama. Razvojni poremećaji, bolesti, dijagnoze. To su stvarna stanja, kao što je stvarno stanje kada žena ne može da zatrudni ili kada izgubi bebu. Tu smemo da budemo tužni; tugovanje za roditeljstvom kakvo smo zamišljali je pravo tugovanje i zaslužuje podršku, ne parole o „posebnoj deci posebnih roditelja“.

Druga situacija je češća i teža za priznati: nalazi su uredni, dete je zdravo, a ponašanje je nemoguće. I mi tražimo krivca u detetu. Vodimo ga psihologu sa porukom „popravite ga“. A dete, mnogo češće nego što smo spremni da čujemo, nije uzrok. Dete je ogledalo. Ono nema reči za ono što se dešava u porodici, pa govori ponašanjem: našu napetost, naš neizrečeni konflikt, našu iscrpljenost, naše obrasce koje smo i sami nasledili. Što nam je dete „teže“, to glasnije nešto pokazuje. I zato najhrabrije pitanje koje roditelj može da postavi ne glasi „šta nije u redu sa njim“, nego „šta se to dešava sa nama, i zašto mi je ovako teško“.

To pitanje ne postavljam da bih Vas optužila. Naprotiv: u njemu je Vaša najveća moć. Dete ne možete da „popravite“. Sebe možete da razumete. A kada se roditelj promeni, detetu više nije potrebno da nosi poruku.

Kako radim sa roditeljima

Radim sa Vama, roditeljem, jer tu promena počinje. Gledamo šta ponašanje Vašeg deteta budi u Vama: koji stari obrazac, koju sopstvenu ranu, koje nasleđe iz Vaše porodice. Učite da razlikujete šta pripada detetu, a šta Vama; da postavljate granice bez rata i bez krivice; i da se vratite sebi, jer iscrpljen roditelj ne može da bude prisutan roditelj. Trenutno završavam i specijalizaciju iz psihoterapije za decu i adolescente, pa ovu temu vidim iz oba ugla: iz ugla deteta i iz ugla roditelja.

Vaše dete ne čeka savršenog roditelja.
Čeka roditelja koji je imao hrabrosti da pogleda u sebe.