Ako si ovde, verovatno već znaš ponešto o meni.
Želim da ti ispričam kako sam postala specijalista psihosomatske medicine i kako ti to može biti od koristi.
Sad znam da je u biti to jednostavna priča, ali moje je duboko uverenje da nam u životu najviše fali malih, jednostavnih saznanja, promena, akcija.
Zajedno, one daju onaj “wow, pala-mi-je-vilica” efekat.
Um i telo su celina. Bolest počinje kada pokušavamo da ih razdvojimo.
Kao devojčica imala sam mnogo zdravstvenih izazova – visok pritisak, česte upale bešike, koje bi završavale kao upale bubrega. Mnogo vremena provela sam u ambulantama, ordinacijama i čekaonicama.
Šta ako shvatimo da duša nema jedan konkretan organ? Da se nalazi u svakoj našoj ćeliji? I da će samo predispozicija tela odrediti gde će duša da pokuca da nas probudi? Mi smo emocionalna bića. Svi. Svi imamo detinjstvo, iskustva, očekivanja, razočaranja. Većina naših emocija nastaje u odnosu sa drugima.
Bez obzira da li imaš “bezopasne smetnje” poput čestih prehlada i bola u leđima, ili se boriš s nekom komplikovanom bolešću, treba ti lekar koji vidi tebe kao ličnost. Lekar koji će razumeti kako su tvoja iskustva uticala na emocije s kojima živiš svakog dana.
A onda su te emocije postale fizički simptomi.
U psihosomatskoj medicini, akcenat stavljamo upravo na prevenciju kao , stanje u kome je organizam još uvek zdrav, ali šalje signale da nešto nije u redu. Lečenjem pre-bolesti, mi činimo važan korak da sprečimo potencijalnu bolest.
Tvoje telo je tvoj najveći saveznik. Nije potrebno da ga menjaš, već da naučiš da ga čuješ.
Sigurno nećeš promeniti sve odjednom, ali možeš početi već danas.
Na primer, polip na debelom crevu je prebolest. To je bezopasna izraslina koja se otkriva preventivnim pregledom debelog creva – kolonoskopijom. Ako se ne nađe na vreme i ne otkloni, može prerasti u karcinom debelog creva.
Složićeš se, takva je terapija potrebna svima.
Uključujući i tebe.
Bezbrižnost se postiže prevencijom, a to je ključni doprinos psihosomatske medicine.
